GRAD PULA, PULA (HR)
https://www.glasistre.hr/knjizevnost/how-low-can-an-art-get-/-marko-vojnic-volim-stvarno-volim-knifera-651009
"HOW LOW CAN AN ART GET" / Marko Vojnić: "Volim, stvarno volim Knifera!"
Uz Mladena Stilinovića, Vojnić smatra ponajvećim umjetnikom Julija Knifera koji je cijeli život radio jedan rad, meandar, koji nije slika nego anti-slika * Slika se često tretira kao nekretnina; kupuje se ime slikara a ne rad koji nam se sviđa * Od najvećih umjetnika, SAD ima Warhola, a Europa Josepha Beuysa
Pulski umjetnik Marko Vojnić predstavio je u srijedu u Dnevnom boravku Rojca svoju knjigu pod naslovom "How Low Can An Art Get", u kojoj je dokumentirano 20 godina izlaganja umjetnikovih radova i instalacija, od ranih radova oslikanih vatrom po uzoru nas Yvesa Kleina, kombiniranih tehnika pod utjecajem Piera Manzonija, radova nadahnutih dadaizmom do djela pod utjecajem Josepha Kosutha i ready made konceptualizma. Autor je u knjigu stavio i negativne kritike svojih radova, a njen je naslov parafraza pjesme grupe Bad Brains "How low can a punk get".
Ispisane poruke
Knjige umjetnika legitimna su likovno umjetnička djela suvremenih umjetničkih praksi umjetnosti 20. stoljeća., a i danas su dio recentne likovne scene. Sredstvo su otjelotvorenja zamisli umjetnika koje su, poput Vojnića, napustili postupke stvaranja tradicionalnih djela - slika, grafika, skulptura.
Tako su mnogi Vojnićevi radovi ispisane poruke, primjerice, "Ne želim raditi djecu za ovu državu" (rad ispisan na zastavi, koji je na izložbi Zagrebu jedna gospođa doslovna potrgala), zatim "I pretend to be like Czeslaw Milosz" iz 2010. godine, pa rad "Ovo je moj svijet" izvješen na pulskom mostu Valelunga koji je iste godine uredila Pulska grupa (koji je parafraza rada Željka Jermana iz 1976. godine "Ovo nije moj svijet"), kao i rad "Ne vjerujte nikome iznad trideset", izložen na 30. Salonu mladih, kad je autor imao upravo te godine. Prije pet godina u pulskoj Zadruzi Praksa, među ostalim, izloženi su i radovi "Ovaj grad je strani film bez titlova" te "Amore e anarchia".
Atelje je važniji od kuće
Vojnić je kao kustos uspio u Pulu u svibnju 2019. dovesti legendu punk benda i umjetničkog kolektiva Crass, Pennyja Rimbauda, te zajedno Denisom Sardozom postavili izložbu, a dvije godine ranije i izložbu "Art in the punk years".
- U svojoj 40. godini ne živim od umjetnosti i sve sam frustriraniji. Nakon 17 godina obrazovanja radim razne honorarne školske i muzejske poslove, kazao je Vojnić, a u samom uvodu ovo: "Kad sam imao 18 godina, slikarstvo mi je bilo najvažnije, važnije i od cura i od izlazaka, ali informalno slikarstvo".
- Umjetnost se ne nalazi u galerijama i muzejima nego svugdje oko nas, citirao je Vojnić Mladena Stilinovića, umjetnika koji je, kako je istaknuo, najviše utjecao na njega. Uz Stilinovića, člana Grupe šestorice autora, Vojnić smatra ponajvećim umjetnikom Julija Knifera koji je cijeli život radio jedan rad, meandar, koji, kako je istaknuo Vojnić, nije slika nego anti-slika.
- Volim, stvarno volim Knifera, istaknuo je, prikazavši rad "Hommage Kniferu" kada je u Zagrebu 2006. preoblikovao pješački prijelaz u meandar.
Od najvećih umjetnika, ustvrdio je jučer Vojnić, SAD ima Andy Warhola, a Europa njemačkog avangardnog umjetnika Josepha Beuysa.
- Slika se često tretira kao nekretnina; kupuje se ime slikara a ne rad koji nam se sviđa, nastavio je. Atelje nema već dugo; u Zagrebu je imao jedan krasan atelje, a atelje je, ističe, važniji od kuće. "Moj rad "Bijeli kvadrat" neizbježno asocira na istoimeni rad Kazimira Maljevića", pojasnio je.
Marko Vojnić (Pula, 1980), nakon pulskog ŠPUD-a školovao se na Filozofskom fakultetu u Rijeci i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 2007. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Iz Zagreba se u Pulu vratio 2013. godine, a do danas djeluje i kroz skupinu BukaNoise u Rojcu.
