U četvrtak, 30. lipnja, u 19 sati, u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek, otvara se izložba 'Akvizicije 2011 - 2016 / otkupi i donacije'.

Mato Andrić, Nepoznati autor, Antun Babić, Mario Benedetti, Milan Berbuč, Zdravko Brkić, Brane Crlenjak, Bela Csikos Sesia, Mario Čaušić, Vladimir Džanko, Ivan Faktor, Josip Franjo Mücke, August Friedrich Walzel, Vesna Gašparić, Rebecca Glavan Glušac, Stjepan Gračan, Karlo Gross, Josip Hribar, Anto Kajinić, Dina Karadžić, Lana Ključarić, Julije Knifer, Đurđica Kovačiček, Josef Kriehuber, Maja Krstić-Lukač, Ivan Kupinski, Branimir D. Kusik, Margareta Lekić, Stjepan Macanić, Damir Mataušić, Tihomir Matijević, Ines Matijević Cakić, Jelena Mavrić, Dragan Melkus, Kata Mijatović, Jerolim Miše, Alessandro Ossani, Medarda Pack, Luka Petrinjak, Franjo Pfalz, Judita Poljak, Rudolf Sablić, Dubravko Sertić, Stipe Sikirica, Neutvrđeni slikar, Željko Subić, Ivan Šeremet, Milan Tolić, Kornelije Tomljenović, Marko Vojnić Gin, Davor Vrankić, Martina Vrbljanin, Anabel Zanze
 
Izložba je tradicionalna postava umjetničke građe koja je ušla u Muzej tijekom proteklih pet godina. Ova izložba predstavlja 53 autora sa 126 djela koje je muzej pribavio u različitim oblicima: otkupom, darovnicom umjetnika, darovnicom obitelji ili nasljednika umjetničke ostavštine te sličnim.

Ovogodišnja izložba muzejskih akvizicija u proteklih pet godina na najbolji mogući način svjedoči kako taj, ali i mnogi drugi postupci, ponašanja i strategije otkupa imaju svoj smisao ne samo kao načelo struke jasno samo po sebi, već je to i muzejska praksa ove ustanove, koja se provodi u svim dimenzijama muzeološke struke. Dakle, prije svega vrijednost djela, njegov potencijal za muzejske namjene različitih oblika (stalni postav, posudba, izlaganje na kustoskim autorskim projektima), ali i vrijednost koja ustanovi daje posebno važan i vrijedan institucionalni status. Djela na izložbi dokaz su kako je stručna služba Muzeja pozorno i odmjereno birala djela za otkup, prednost davala velikoj vrijednosti, a ne prosječnosti neobičnog, te prije svega imala na umu kako je potencijal suvremenih umjetničkih praksi najveće vrelo u koje treba baciti mrežu kako bi se dohvatilo ono najvrednije, jer će nam jednog dana nove generacije suditi upravo po tome. U toj funkciji kao moguće najvjerodostojnijem rezultatu svoga rada, dakle da otkupnim rezultatom posvjedočimo vlastiti rad, a to znači svoju izložbenu, izdavačku i svaku drugu djelatnu strategiju tijekom prošlih nekoliko godina, ova je izložba zorni prikaz i dokaz. Veličina i kakvoća otkupljenih i doniranih djela, prije svega iz zone suvremenosti, impresivna je i dragocjena. Tome je na ruku išla strategija upravljanja ustanovom koja je bezuvjetno inzistirala na tim vrijednosnim načelima: izlagati i kupovati najbolje i najvrednije i time doći na glas koji se čuje. I čuo se! Nijedan autor nije odbio izlaganje, kupovali smo prema mogućnostima, ali ne i cjenkanjem. Jednostavno, autoritet ustanove, njezinih izložbi, ravnateljice i kustosa stvorio je uvjete za otkup i popunu fundusa najboljim u svijetu suvremene umjetnosti. Svi smo se zauzimali za načelo da je fundus jedinstvo vrijednosti, a ne skup prosječnosti, svi mi kustosi u funkciji smo izbora najboljeg. Čak smo, čini mi se, i proširili pojam kustosa stavkom kustos otkupa, dakle stručnim nazivom u korist otkupa kao djelatnosti, stručnog akcionizma i aktivizma, vizionarske naravi načela "kustos na djelu", s namjerom da se vidi tko se za koje djelo zauzeo kako bi ono ušlo u fundus. Vlastimir Kusik, prof.

(M.K., 28.06.2016)