Panel diskusija: umetnička produkcija; u kakvim uvjetima radimo?

Prema boljim uvjetima produkcije – izvještaj s konferencije

MI+ PLATFORMA, NOVOSTI

MP3 platforma, neformalna mreža koja okuplja organizacije: Metamedij, Labin Art Express, Sonitus, Faro 11, Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost i Studio za vizualne komunikacije Tumpić / Prenc, organizirala je konferenciju posvećenu produkcijskim centrima, umjetnosti i razvoju zajednice u subotu 5. studenoga u pulskom Circolu.

Nakon pozdravnih govora Marina Jurcana iz udruge Metamedij i pročelnika za kulturu Istarske županije Vladimira Torbice, prvi govornik konferencije bio je Davor Mišković iz riječke udruge Drugo more koji je u sažetom izlaganju opisao dosadašnji trud i rad članova platforme na izradi teorijskih i praktičnih kontura produkcijskog centra za nove kulturne prakse koji bi trebao zaživjeti u Istri i time ispuniti jedan od ciljeva Istarske kulturne strategije.

– Potreba za osnivanjem takvog centa proizlazi iz iznimno slabih produkcijskih uvjeta u kojima djeluju umjetnici i organizacije u kulturi. Naime, na razini Hrvatske ne postoji sustavna podrška kulturne produkcije. Sustav koji je i danas na snazi naslijeđe je iz doba socijalizma kada je fokus bio na kulturnim ustanovama, institucijama koje obavljaju javnu funkciju – od kazališta do kulturnih centara. Iako neke od njih obavljaju svoju zadaću što se produkcije i prezentacije tiče, za nove kulturne prakse, bile one u domeni vizualne ili novo-medijske umjetnosti, takva mjesta ne postoje. Muzeji uspješno ispunjavaju zadaću prezentacije i očuvanja umjetničke produkcije putem izložbi i otkupa radova za muzejske kolekcije, no kompleksnost umjetničke proizvodnje je narasla. Suvremena umjetnost ima kompleksnije zahtjeve jer u nastajanju novih djela često sudjeluje više aktera iz različitih domena. Cilj Mp3 platforme je ostvariti mjesto za proizvodnju suvremene umjetnosti putem udruživanja koje bi trebalo rezultirati osnivanjem takvog produkcijskog centra. Umjetnička scena je fragmentirana i suprotstavljena različitim interesima – institucije s jedne strane i umjetnici s druge nisu homogeni blokovi – radi se o heterogenim skupinama. Pojedinci i udruge koji rade na stvaranju kontura za taj novi prostor paralelno rade na osmišljanju infrastrukture i organizacijskog modela tog budućeg centra. Ono što je ovdje važno jest umrežavanje različitih aktera za ostvarivanje zajedničkog cilja, no ovdje se možemo pitati zašto to rade. Radi se o takozvanoj relacijskoj renti što znači da se pojedinačne organizacije udružuju u taj projekt s očekivanjem ostvarivanja neke dobiti. Pozitivan primjer takvog udruživanja je nizozemski institut V2 iz Rotterdama koji otkriva nova polja djelovanja i pomiče granice umjetničke proizvodnje. Radi se o modelu koji uspješno djeluje zadnjih 20 godina, no razlika je u tome što on djeluje u bogatoj sredini u kojoj postoji gustoća umjetničke zajednice. Što se ovog našeg primjera tiče važno je reći da ovakav centar treba proizvesti potrebu za vlastitim postojanjem što je legitimna i uobičajena praksa u kulturnim politikama. Članovi Mp3 platforme nemaju višak sredstava kojim bi mogli pokrenuti osnivanje takvog centra pa je legitimno pitanje kojim će se novcem to provesti. Magičan odgovor na to pitanje je EU sredstvima jer postoje fondovi koji su za to namijenjeni. Radi se o vrijednom poslu, a same članice platforme ukazale su kroz svoje programe da za njim postoji potreba – dakle, priprema je dobra, no sada treba uložiti veća sredstva da se taj cilj realizira. Takav centar ne bi služio samo lokalnoj zajednici već i šire – to bi trebao biti rezidencijalno produkcijski centar – točka u mreži u kojoj se stvara transfer znanja kroz produkciju koji je atraktivan i široj zajednici, zaključio je Mišković.

U nastavku konferencije prikazan je kratki video-uradak „Summer sessions 2016: Vida Guzmić“ u kojem je predstavljen rezidencijalni program umjetnice u V2 centru u Rotterdamu, nakon kojeg je Marino Jurcan održao prezentaciju istraživanja o monitoringu IKS2-a. On se fokusirao na umjetničkom radu i samoj poziciji umjetnika te trendovima i poteškoćama u kojima djeluju. Anketirani umjetnici su se između ostalog požalili i na nemogućnost življenja od vlastitog rada, prevelika očekivanja s obzirom na dobivena sredstva, nedostatak radnog prostora, hiperprodukciju svakojakih radova upitne kvalitete, nedostatak mreže koja bi povezivala istarske umjetnike koji rade van Istre, nedovoljno poticanje mobilnosti, nedostatak natječaja za umjetničku produkciju, kašnjenje u isplaćivanju honorara te nepostojanje smjera kulturnog menadžmenta na sveučilištu koji bi rezultirao funkcijama „art handlinga“ i „collection managementa“.

Nakon toga uslijedila je diskusija na temu “Umjetnička produkcija; u kakvim uvjetima radimo?” na kojoj su sudjelovali Marko Bolković (Sonitus, MP3 platforma), Marko Vojnić Gin (Bukanoise, Pula), Matija Debeljuh (Apoteka – prostor za suvremenu umjetnost, Vodnjan), Anselmo Tumpić (studio za vizualne komunikacije Tumpić / Prenc), Vida Guzmić (polaznica Summer Sessions programa, Zagreb), Una Rebić (intermedijska umjetnica i dizajnerica, Rijeka) i koju je moderirala Vlatka Kolarović.

Što se samog osnivanja centra tiče Vojnić Gin je zaključio da bi on prvenstveno trebao biti fokusiran na mlade umjetnike dok je Tumpić napomenuo da bi on morao obuhvaćati pripadnike različitih domena koje nisu samo umjetničke već tehničke i znanstvene prirode. Debeljuh je potaknut iskustvom rada u vodnjanskoj Apoteci istaknuo važnost suživota lokalnog stanovništva i samog budućeg centra, a Bolković je izrazio potrebu za edukacijom kako umjetnika tako i svih onih koji su zainteresirani za nove kulturne prakse. Tijekom diskusije iz publike se javio i Noel Mirković koji je predstavljao Labin Art Express i koji je kazao da centar mora biti žarište ideja koje će iznenaditi same umjetnike te sve one koji će sudjelovati u njegovom radu.

Domenico Quaranta

Kasnije je prikazan eksperimentalno dokumentarni video “Black Box” – koautorski rad Une Rebić i Dolores Kovačić te su održana predavanja „Umjetnost i igre”, Davora Miškovića iz Drugog mora i “Beyond New Media Art” Domenica Quarante, kustosa i teoretičara umjetnosti iz Italije.

Konferencija je završena panel diskusijom “Novi modeli kulturnih centara i razvoj zajednice” na kojoj su o vlastitim iskustvima, izazovima i problemima koji će uvelike pomoći u teorijskom i organizacijskom promišljanju novog centra govorili predstavnici centara Rojc (Pula), Pogon (Zagreb), Molekula (Rijeka), KAoperativa (Karlovac), Lamparna (Labin) i Siva zona/ Kor::net (Korčula). Kao bonus program predstavljeni su radovi radionice dizajna „Digitalna manufaktura / Tracking tradition“ kolektiva Oaza iz Zagreba u organizaciji udruge Metamedij. Upravo je ova završna prezentacija dala praktičan primjer onoga čime bi se budući centar za nove kulturne prakse mogao baviti u puno većem i kvalitativno boljem opsegu.

Kao što je u uvodnom izlaganju napomenuo Davor Mišković, dosadašnji rad Mp3 platforme urodio je vrlo dobrim teorijskim i organizacijskim plodom s vrlo jasnim ciljevima, zadatcima i budućim sadržajem tog priželjkivanog centra za nove kulturne prakse. Umrežavanje heterogenih skupina različitih ciljeva i interesa; stvaranje centralnog mjesta razmjene znanja i iskustava; tehnička, znanstvena, teorijska i praktična podrška različitih profesionalnih profila; sakupljanje nužne opreme za izazovnu i inovativnu produkciju; omogućavanje mobilnosti umjetnika kroz rezidencijalne programe; eksplicitan odmak od trenutno popularne, no neprihvatljivo traljave i kvalitativno prizemne produkcije kulturno-turističkih proizvoda; naglasak na sveopćoj edukaciji kako umjetnika tako i publike; participacija i prihvaćanje od strane lokalnog stanovništva u cilju razvitka zajednice; produkcija novih formi i sadržaja te teorijskog diskursa baziranog na unaprjeđenju umjetničkih praksi; fokus na potrebama, težnjama i inovativnom razmišljanju mladih i podrška u razvitku i realizaciji njihovih ideja – sve su to iznimno zahtjevni i istovremeno nužni ciljevi koje bi centar za nove kulturne prakse trebao ostvariti.

Tekst Boris VINCEK
Fotografije Marko HAJDAROVIĆ
Izvor