https://vizkultura.hr/gin-nasuprot-knifera/

Gin nasuprot Knifera

Nakon prve iz serije izložbi “Mentalni sklop”, o kojoj smo pisali ovdje, zanimljivog izložbenog ciklusa koji je početkom ožujka premijerno predstavljen u Galeriji Kranjčar u Zagrebu, sutra 19. ožujka u 20 sati otvara se nova izložba iz spomenutog ciklusa.

Riječ je o izložbi Marko Vojnić Gin – Julije Knifer. Prije samog otvorenja izložbe bit će održan razgovor kustosa izložbe Marka Lučića s umjetnikom Markom Vojnićem, s početkom u 19 sati.

Koncept ovih izložbi stavljen je na komunikacijsko edukacijski aspekt i koncept mentor-sljedbenik, po inicijalnoj ideji gospođe Elvire Kranjčar koji su potom razradili Mladen Lučić, muzejski savjetnik Muzeja suvremene umjetnosti Istre (mentor) i Leila Mehulić (sljedbenik), kustosica Muzeja Mimara.

Odnos mentor – sljedbenik nipošto se ovdje ne smije shvatiti isključivo kao odnos profesor – učenik, mada će ova serija od deset izložbi sigurno imati i takve primjere. Pod pojmom mentor ovdje se prvenstveno misli na osobu, ne nužno iz likovnog svijeta, koja je svojim djelovanjem ili dijelom svog opusa umjetnička ili životna inspiracija autoru koji barem jednim djelom stvara pod duhovnom aurom ili inspiracijom svog trenutnog ili stalnog uzora.

U nastavku pročitajte tekst Marka Vojnića Gina kojim se referira na Knifera;

“Rođen sam na obali i nakon dugo vremena odlazio sam tamo nekoliko puta godišnje. Divlja promjena okolice ostavila je na mene snažan utisak. Nekad se tamo nalazila beskrajna plaža, borova šumica, pineta. Činilo mi se idealnim. Nalazim se u industrijskom svijetu koji svakodnevno proizvodi milijune predmeta, naravno u boji. Danas većinom žarkih boja. Iza te invazije boja su tehnički razlozi, ali i psihički. Zidovi boja nisu obojani crvenom bojom, nego blijedo plavom, na kojima radnici mogu odmarati oči. Nisam u sukobu s tvornicom. Industrijska promjena znači i promjena duha, ljudske psihologije. Samo se teško prilagođavam novom načinu života. Uz sve uobičajene priče, pokušat ću vam ispričati novu, posve običnu i čistu. S obzirom na moje psihološko stanje, mislim da je prirodno da je ta priča nesvjestan bijeg u svijet u kojemu su boje prirodne, more plavo, pijesak bijel, a zvukovi povezani sa slikama stvarnosti. Postoje ljudi koji se prilagođavaju i oni koji to ne mogu zato što su previše vezani za zastarijeli način života. Ono što izaziva osobne krize nepomirljive su podjele , rascjepa između senzibiliteta, inteligencije i psihologije ta načina života koji nam je nametnut. Krize ne obilježavaju samo vanjski odnos prema svijetu, percepcije zvukova, boje i hladnoće ljudi oko nas, nego cijeli sustav društvenih, moralnih i vjerskih vrijednosti koje su u međuvremenu zastarijele te u njima ne nalazimo više uporišta. Netko shvati da će to morati pronaći u sebi. Znate što biste željeli? Ja znam. Ja znam što bih ja želio. Imati sve ljude koji su me voljeli oko mene, kao meandar.”

U nastavku pročitajte ulomak iz teksta Marka Lučića iz predgovora izložbe:

Druga po redu izložba iz ciklusa Mentalni sklop, koji će trajati do polovice srpnja u galeriji Kranjčar, predstavlja novi umjetnički par: Marka Vojnića kao sljedbenika i Julija Knifera kao mentora. Za razliku od prvog para (Feller – Gattin) koji je predstavljen slikama dvojice generacijski bliskih, a umjetničkom misli i izrazom vrlo sličnih umjetnika, par Vojnić – Knifer donosi potpuno drugačiju priču. Radi se prije svega o velikoj naraštajnoj razlici (Julije bi mogao biti Markov djed) i o umjetnicima koji nisu ni izražajno, pa čak ni metijeski bliski. Prije sedam godina (2012.) Marko Vojnić izlagao je u zagrebačkoj Galeriji Nova i izložio rad koji je bio svojevrsna posveta Kniferu. Sličnih posveta mlađih umjetnika starijim dakako je bilo bezbroj, ali ono što je privlačilo kod te Vojnićeve izložbe, bolje rečeno rada, bilo je eksponiranje ideje koja je likovno i duhovno povezala i objedinila različite generacije. Naime, Vojnić je naslikao (citirao) jedan raniji Kniferov meandar iz šezdestih godina, a preko puta slobodno je interpretirao Kniferovu geometrijsku maniru koja je neposredno prethodila i bila indikatorom nastanku meandra. Radilo se o četiri crna samostojeća verikalna pravokutnika, kompoziciono identična logotipu kultne Los Angeleske punk grupe Black Flag, kojeg je dizajnirao njihov tadašnji basist i likovni umjetnik Raymond Pettibon. Premda vjerojatno nije za Knifera nikada čuo, a kamoli vidio njegov rad, Pettibon je manirom ranog i već tada specifičnog Julijevog likovnog izraza, izradio svojevrsnu minimalističko – redukcionističku inačicu bar coda te nesvjesno smjestio Kniferov znak u kontekst punk pobune protiv konzumerizma. Julije Knifer sigurno je o potrošačkom društvu imao identične stavove kao i pankeri, samo što to nije provodio glasnoćom, žestokim rifovima i verbalnim eskapizmom, već svojevrsnom izoliranom meditacijom i metafizičkim jezikom likovnosti što ga je svrstalo u jednog od giganta kontemplativne umjetničke misli. Marko Vojnić, koristeći dva citata na izvjestan je način spojio ono što izgleda nespojivo: punk i meditaciju. Apostrofirajući identični apstraktni likovni znak, bez obzira bio on upotrebljen kao seriozni rezultat duboke promišljenosti izašle iz neprestanog propitivanja vlastite osobnosti u odnosu na stečeno znanje i sredinu u kojoj biva, ili pak otvorene, glasne, rušilačke i psovačke pobune, on je univerzalni nositelj i simbol ideje o individualnoj snazi koja je jedina sposobna oduprijeti se državnim i korporativnim aparatima, te kao takav nadilazi generacijske, medijske, izražajne i društvene podjele.

Najavu prate fotografije radova Marka Vojnića koji će biti predstavljeni na izložbi