Exhibition: Apr 15 - 24, 2016

This town is a foreign movie without subtitles

TOPOLSKA 18, BEOGRAD (RS)

http://www.seecult.org/vest/u-slavu-duha-pobune


Umetnost koja poziva na pobunu

Vojnić se bavi se odnosom prema kulturnom i filmskom nasleđu kao i trenutnom društveno-političkom situacijom u gradu Puli. U sklopu izložbe koja nosi naziv Ovaj grad je strani film bez titlova“nalazila bi se mapa grafika od šest listova od kojih svaki reinterpretira određene filmske citate. Kao motivi ovim grafikama poslužile su uvodne špice italijanskih filmova iz ’60-ih i ’70-ih godina dvadesetog veka, osim italijansko sovjetske produkcije „Nostalgije“  Tarkovskog, sa početka ’80., dok su nazivi grafika istovetni filmskim. Kroz aproprijaciju citata iz sveta filma, umetnik uspostavlja dijalog prema kulturnom, filmskom nasleđu i emancipatorskim – ideologijama 20. veka i poziva na promišljanje ovih društvenih praksi (socijalizam, avangarda, anarhizam, feminizam).

Strukture značenja koje Vojnić artikuliše kroz set svojih grafika, metodom apropriacije filmskih citata, nastaju kroz formiranje referentnog sistema značenja čitaoca-tumača tj. publike i kulturnog, filmskog nasleđa. Dekonstrukcijom filmskog narativna na ravan teksta i preuzetih kadrova, tj. sadržaja grafika, autor propituje svoju poziciju kako građanina, tako i autora unutar potrošačke i medijske kulture. Postavljajući tako pitanja i o poziciji autora i o sistemu vrednosti u savremenom društvu, autor prisvajanjem postojećih kulturnih tvorevina drugih (filmskih) autora, ulazi u kulturni dijalog, a otvaraju se i pitanja o originalnosti autorskog dela u doba post-strukturalizma, intertekstualnosti i medijske kulture. Uvoženjem citata iz medija filma, u medij grafike, autor vrši konverziju značenja koje nosi preuzeti citat, uspostavljajući korelaciju sa aktuelnim političkim i društvenim gibanjima u Hrvatskoj i Puli, čiji je Vojnić savremenik i građanin. U tom smislu, sam citat je povod za ponovno promišljanje i artikulaciju ličnog doživljaja savremenog momenta kao i aktuelnih društveno-političkih dešavanja u post socijalističkoj Hrvatskoj. Vojnićev umetnički postupak blizak je tradiciji avangarde, koja još od Dadaizma, se koristila nekim vidom prisvajanja atributa, materijala, stilova, jezika, objekata ili slika svojih prethodnika. U njegovom radu oseća se i duh pobune, bliske punk generaciji, a ogleda se i u samom postupku nastanka njegovog rada, kroz saradnju sa puskom inžinjerskom zadrugom „Praksa“, u kojoj su ove grafike izrađene u tehnici sitoštampe, a producirane u duhu DIY (do it yourself) filozofije i kulturne proizvodnje. Time se ističe nezavisna pozicija autora u odnosu na društvenu klimu koju temetizuje.  Vojnić o sebi kaže: „U osnovi interpretacije mog svijeta stoji pobuna, a ne revolucija. Pobuna pripada pojedincu, to je čin neposlušnosti, radikalno otrgnuće od svakog oblika vlasti. Revolucija je nacrt nekoliko osoba i okovana je ideološkim, religioznim, tržišnim i drugim granicama. Sve revolucije se rađaju na ulicama i završavaju u parlamentu.“ Temetski okvir odabranih filmova na koje je odreagovao Vojnić, referira na društvena i ekonomska pitanja koja su aktuelna i danas: klasne borbe, društvena svest, nepravda, otuđenost, rat, ljudska prava, društvena margina, konzumerizam, solidarnost.

Preuzimanjem „still frame-ova“ ili uvodnih špica iz odabrane filmske produkcije šest filmova[ najpotentnijeg razdoblja italijanskog angažovanog, političkog filma, Vojnić reaktuelizuje, rekontekstualizuje i reinterpretira date političke okolnosti u Hrvatskoj. Odabrani citati – sadržaj grafike, označene su istovetnim filmskim nazivom, a autor interveniše kroz montažu podataka o mestu i vremenu (događaja), stvarajući atmosferu simulacije stvarnog tj. aktuelnog sadržaja. Ovo su standardni postupci mnogih savremenih vizuelnih umetnika, čiji rad reflektuje tradiciju neoavangarde i konceptualne umetnosti, a postupci premeštanja, imenovanja, montaže, citiranja, kopiranja, reprodukovanja, simuliranja su integrisani u umetničku praksu. Legitimitet ovakvom postupku, prepoznat je krajem sedamdesetih godina u New York-u[, iako je ova praksa svojstvena umetnicima još od doba Dade. U tom smislu, njegove grafike su svojevrsni redimejd (ready-made) sa elementima montaže, i ne odstupaju od tradicije Neodade i Fluxus-a, samo je društveno – politički kontekst njegovog umetničkog rada nov.

Da bi smo razumeli ideološko identitetsku matricu i poziciju autora, dovoljno je da obratimo pažnju na „dizajnersko estetske“ atribute njegovih grafika, koje osim minimalističke likovnosti, evociraju i identiet političkih plakata, važnih obaveštenja u javnom prostoru ili objava i poziva (na pobunu), a obojena su uticajem anarhističke i punk kulture u kojima dominiraju crvena i crna boja. Vojnić, kao „mali čovek“ koji se izdvaja iz mase poslušnika režima i globalne politike neoliberalne dominacije, kao da nam poručuje: „Pobuna je tu, pred našim vratima, samo je pitanje, u kojoj meri smo je svesni!?“

Gabriela Vasić


ARTIST

  • Avatar grey
    MARKO VOJNIĆ

DATES

  • Apr 15 - 24, 2016

LOCATION

  • Topolska 18
  • Topolska 18
  • Beograd, Serbia

LINKS