Ovog petka će, s početkom u 21 sat, u Dnevnom boravku Rojca biti otvorena izložba fotografija Manuelle Miketek, Davora Vukovića i Thee Akelić pod nazivom "Ljudi kao ja".

Nakon otvaranja uslijedit će rasprava o suvremenom poimanju punka i utjecaju glazbe na psihosocijalno sazrijevanje mladih, koju će voditi Damjan Benić, dok će posjetitelji, uz glazbenu podlogu DJ-a Teddy Leea, moći prolistati DIY fanzine "NIP" (Novo istarsko podzemlje) i "Melena" te novine "Petica", službeno glasilo pulskog Saveza socijalističke omladine Hrvatske koje su svojedobno intenzivno pratile progresivnu političku, glazbenu, likovnu i književnu scenu u gradu.

Tri generacije autora

Koncept izložbe osmislio je pulski umjetnik Marko Vojnić Gin, koji u najavi piše: "Ima li smisla 30, 40 godina nakon, nešto nazivati punkom, iako je punk još uvijek izvor inspiracije za mnoge?

Manuella Miketek, Davor Vuković i Thea Akelić dokumentirali su ovaj podzemni hedonizam u izložbu koja prikazuje druženja, koncerte i aktere jedne subkulture o kojoj se u Puli ima što za ispričati kroz tri različite generacije autora. Od 1994. do 2014. vidimo da je Pula bila i ostala plodno tlo za subkulturu punka i post punka".

Stavovi povezani s punk pokretom

- Ovo nije, niti želi biti retrospektiva, monografska izložba punka u Puli ili Monteparadiso festivala, već izložba koja prikazuje tek troje autora koji su svojim zapažanjem i škljocanjem zabilježili stavove povezane s punk pokretom. Ovo je izložba koncerata, ulica, napuštenih zona gradova i tvrđava na kojima su okinute fotografije. To su mjesta mašte i protesta, propadanja i pripadanja, tijela u funkciji novih vrsta izražavanja i ikonografija koje postaju stavovi. Glazba, moda, odjeća i frizure postaju dresovi i uniforme koje govore 'When Attitudes Become Form'. Izložba "Ljudi kao ja" također istražuje interdisciplinarnu prirodu punka u Puli i mnoge suradnje između umjetnika i glazbenika tijekom tog razdoblja. Stoga nemojte punk u potpunosti shvatiti samo kao povijesni pojam, signalizirajući stav, raspoloženje ili energiju koju unosi u umjetnosti od 1970-ih, zaključuje Marko Vojnić Gin. (Z. ANGELESKI)