Exhibition: Mar 4 - Apr 6, 2019

TKO RADI SCENU? — Dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011. – 2018. (11. – 25.9.2018.)

DNEVNI BORAVAK, DC ROJC, PULA (HR)

http://kulturistra.hr/lang/hr/2019/03/otvorena-izlozba-tko-radi-scenu-dizajn-za-nezavisnu-glazbu-u-hrvatskoj-u-dc-u-rojc/


OTVORENA IZLOŽBA „TKO RADI SCENU?“ – DIZAJN ZA NEZAVISNU GLAZBU U HRVATSKOJ U DC-U ROJC

Glazbena alternativa ili nezavisna glazba, bilo da se radi o svjetonazorski ekstremnijoj kao što je punk, hardcore, metal ili o suvremeno popularnijoj kao što je electro, trance, dub oduvijek su podrazumijevali stil života koji je u relativnom raskoraku s uvriježenim rutinama, a u skladu s tim i „vizualna kultura supkulture“ odražava svoj specifičan imidž.

Dizajn nosača zvuka, kao što su kazete, vinili, CD-i te popratni materijali – koncertni plakati, flyeri i fanzini kreće se od analognih do digitalnih medija i natrag, što se sve može vidjeti na izložbi otvorenoj u petak 2. ožujka u Dnevnom boravku Rojca.

Kako je u skorije vrijeme nastala kritična masa novijih radova i pristupa koje je vrijedilo pokazati, izložbu pod nazivom „Tko radi scenu?“ – dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011. -2018. produkcijski je iniciralo Hrvatsko dizajnersko društvo, a osmislili su je dizajneri Bojan Krištofić i Sven Sorić.

„Došlo je vrijeme da se valorizira nova generacija dizajnera i ilustratora koji rade u kontekstu alternativne glazbene scene koja je unazad sedam godina toliko narasla da je počela raditi ozbiljne korake prema uvjetno rečeno mainstreamu, usprkos tome što je takvu glazbu još uvijek teško čuti u radijskom eteru, osim na rijetkim „aktivističkim“ radio stanicama. U Pulu smo došli na poziv dizajnera Olega Morovića i „sveprisutnog“ Branimira Brade Slijepčevića, nakon što smo krajem prošle godine pokazali izložbu u Splitu, i u Zagrebu u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva“, kaže dizajner i likovni kritičar Krištofić.

U postav su uvršteni supkulturni centri, programi, glazbene etikete i organizacije iz Zagreba, Pule, Rijeke, Zadra, Splita, Koprivnice i Siska jer su se u tim mjestima profilirali novi autorski glasovi u dizajnu i ilustraciji koji su i sami članovi alternativnih mikro-zajednica.

Bez obzira na stilove i žanrove, ono što ujedinjuje scenu nezavisne glazbe širom cijele regije je da glazbenici i njihovi promotori sve rade sami – po principu „DIY“( Do It Yourself)- od snimanja nosača zvuka, organiziranja koncerata, vođenja glazbenih etiketa, dizajniranja plakata, omota i drugih pratećih predmeta.

U postav izložbe su uključeni plakati sa specifičnim supkulturnim vizualnim jezikom izrađeni za zagrebačke klubove AKC Medika i Močvara čiji kolektivi tijekom godina grade svoj sofisticirani, fotografski veoma upečatljiv dizajnerski stil.

Močvara izlaže plakate za programe Začarana Močvara, Beat City, Indie emo naočale itd. koji su usmjereni na različite stilove od ethno i folka, garažnog rock’n rolla do hardcore punka.

ŽivŽarŽur koncetni je program koji se održava u AKC Medika, a organizira ga ženski kolektiv pod imenom Žen koji u svom vizualnom izričaju njeguje fluidnu ručnu ilustraciju i sitotiskanje kad god je moguće.

Promotorski kolektiv Živa Muzika koji rade partije u AKC-u Medika na zagrebačkoj su klupskoj sceni postali sinonim za avangardnu elektroničku glazbu, eksperimentalni rap i r’n’b. Njihov dizajner i DJ Goran Zmaić razvio je prepoznatljiv vizualni identitet maštovito koristeći medije fotografije i „kućne instalacije“.

Može se zaključiti kako se odabir alata, grafičkih tehnika, a možda čak i shvaćanja plakata od mjesta do mjesta vidljivo razlikuje, od Zagreba do Pule gdje prevladavaju razvijeni ilustratorski pristupi i njegovanje analognih tiskarskih tehnika poput sitotiska, odnosno prljave punk grafike u vizualnoj komunikaciji najdugovječnijeg hrvatskog festivala Monte Paradiso koji je na snazi od 1993.

U Rijeci, personificirani crno- bijeli plakati skvoterskog kluba Podrum u novije vrijeme ostavljaju mjesta za inovativne post-moderne pokušaje za koncerte u organizaciji Distune Promotions.

Zadarski skvot Nigdjezemska sa svojim „kućnim“ dizajnerskim studiom Plejs nametnuo se sceni suvremenim i maštovitim razumijevanjem ilustracije, gdje se kolažni, cut-and-paste pristup spaja s internim aluzijama i grafičkim elementima što odražavaju svakodnevni život skvota, čineći tu seriju plakata jednim od najoriginalnijih novijih pristupa na cijeloj sceni.

Klub Kocka nema svoj jedinstveni vizualni identitet, ali u toj se raznovrsnosti krije snaga, a izloženi likovni izrazi svjedoče o toj vitalnosti. Takav je i plakat za festival „Ispod bine“, jedne od rijetkih manifestacija eksperimentalne glazbe i sound-arta u Dalmaciji.

Doomtown records je promotorski kolektiv iz Zagreba, a ujedno je mala glazbena etiketa i to jedna od najproduktivnijih u regiji specijalizirana za punk i hardcore, osim domaćih izdaje i nosače zvuka za strane bendove, a ovdje izlažu svoje koncertne plakate.

Veliki dio izložbe zauzima pulska scena koja je nezaobilazna kod domaće alternativne glazbe, s vizualnim rješenjima za festival Monte Paradiso, plakatima za festival Media Mediteranea čiji su autori Oleg Šuran i fotograf Darko Škrobonja, kolektiv Buka Noise izlaže plakate čiji je autor Marko Vojnić Gin, a mogu se vidjeti i plakati slušaonice elektronske glazbe Ame u Galeriji Cvajner, koje je dizajnirao Oleg Morović.

Bojan Krištofić kaže da je sadašnja generacija stvaraoca stvorila svoj jezik koji je u dosluhu sa suvremenom globalnom pop kulturom, ali koji je vidno inspiriran lokalnom tradicijom i u biti predstavlja prikladan melanž starog i novog, a isto tako podrazumijeva vizualni kod po kojem se sudionici scene bili oni dizajneri, ilustratori, glazbenici, posjetioci koncerata, izdavači i organizatori međusobno prepoznaju, što je jako važno.

Na izložbi se mogu vidjeti vizualna rješenja za kazete i vinile koji su doživjeli svoj intenzivni „povratak“ jer je uznapredovanjem interneta, streaming servisa, blogova i video kanala CD propao u ropotarnicu povijesti.

„Vinili i kazete su ponovno postali poželjan materijalni format distribucije glazbe zato što posjeduju određen fetišistički karakter, ljudi ih vole skupljati više nego CD-e. Vinil ima veliku sliku, zvuk je bolji, a draž kazeta je u tome što su one naj-underground način fizičke distribucije glazbe. Postoji vrlo razgranata kazetna scena i „kopati“ za tim kazetama u principu znači da sami ulažete velik trud da biste otkrili novu glazbu koja vas zanima“, zaključuje Krištofić.

Na izložbi se može pogledati i samoinicirani dizajn glazbenih grupa koje često s prijateljima i ljubiteljima njihove glazbe zajedno iniciraju vlastiti vizualni identitet gdje dolazi do dizajnerski i produkcijski intrigantnih i nekonvencionalnih rješenja za plakate ili omote nosača zvuka.

Izložba se u Dnevnom boravku Rojca može pogledati do 28. ožujka.

Tekst i fotografije Ana FORNAŽAR

ARTIST

  • Avatar grey
    MARKO VOJNIĆ

DATES

  • Mar 4 - Apr 6, 2019

LOCATION

  • Dnevni boravak, DC Rojc
  • Pula, Croatia