Izložbu su pripremili studenti i studentice, odnosno volonteri i volonterke Centra za dokumentiranje nezavisne kulture Katja Orlić, Rea Drvar, Marija Rojko, Pero Kusalo, Ivana Jurčević, Sanja Tepšić, Eva Trstenjak, Vanja Vukman, Ivana Krijan, Martina Novosel i Tamara Moslavac Kos

Metafanzin

Retrovizor je zapravo metafanzin jer su u njemu tekstovi o povijesti fanzina, podsjećanje na to kako su fanzini bili vezani za nezavisnu scenu i DIY (Uradi sam) princip, tj. da su nastajali u kućnoj radinosti, uz pomoć pisaće mašine, fotokopirnog aparata, škara, lijepila i klamerica. U fanzinu se nalazi intervju s ekipom koja je nedavno skvotirala BEK, intervju s bendom Drotpad, intervjue s fanzinašima Mašom i Gajom, tekstovi o domaćoj sceni i njenoj povijesti, strip i tekst o tehnologiji izrade fanzina, recenzije nekih novijih fanzina (koje su izradili Nigdjezemska, KA-MATRIX, Ena Jurov, Ana Dumančić, Knjigozemska i ostali), distro-lista s popisom mjesta na kojima se može doći do fanzina (Infoshop Knjižnica Pippilotta, Infoshop Karlovac, ZinZin, Nigdjezemska...), mapa Hrvatske s popisom od tristotinjak fanzina koji su u nekom trenutku izlazili u Hrvatskoj itd.

Izložbu su pripremili studenti i studentice, odnosno volonteri i volonterke Centra za dokumentiranje nezavisne kulture Katja Orlić, Rea Drvar, Marija Rojko, Pero Kusalo, Ivana Jurčević, Sanja Tepšić, Eva Trstenjak, Vanja Vukman, Ivana Krijan, Martina Novosel i Tamara Moslavac Kos, uz pomoć dizajnera Dejana Dragosavca Rute, voditeljice Centra Dunje Kučinac, Kulturpunkt.hr-a, kolege i kolegice iz Bookse Luke Ostojića i Ivane Dražić, te kolega i kolegica fanzinaša i fanzinašica Maše Borović, Ene Jurov, Ane Dumančić, Rine Barbarić, Marka Strpića, Tončija Kožula, Nikole Mokrovića i Branimira Gajčevića Gaje. Izložba je nastala u sklopu projekta "Aktivni arhivi za aktivno znanje: mladi u Centru za dokumentiranje nezavisne kulture", koji provodi Udruga za promicanje kultura Kulturtreger u partnerstvu s Odsjekom za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske.

Zanimljivost fanzina

Razgovor koji je uslijedio moderirala je voditeljica Centra za dokumentiranje nezavisne kulture Dunja Kučinac koja je rekla da fanzina i dalje ima, a mogu biti zanimljivi za razumijevanje nezavisne scene. O tome kako su radili Retrovizor ispričao je Pero Kusalo koji se osvrnuo na povijest fanzina koji su doživjeli boom u drugoj polovici 80-ih i kasnije u devedesetima. Najčešće teme su bile anarhizam i antikapitalizam, vegetarijanstvo i veganstvo, straight edge pokret, ekologija, feminizam i rat o kojem se nije toliko puno pisalo. Pojavom novih medij fanzin lagano izumire, no danas u Čakovcu postoji najveći arhiv popisanih i relativno sistematiziranih fanzina.

- Fanzini kao što su bili, taj specifični fenomen je neponovljiv. Ići nešto 2018. raditi sa škaricama i ljepilom nema smisla, konstatirao je Nikola Mokrović, koji je sredio arhiv u Čakovcu, a i sam je radio neke fanzine. Kaže da je fanzinska scena bila najjača kasnih 1990-ih, što ima veze s društvenim i političkim okolnostima, kada je vladao režim koji naziva "čeličnom diktaturom". Sve je vrvjelo od alternativne snage u toj nekoj "bunker situaciji" kada se vidjelo da društvo nije valjalo, da je opresivno i zadojeno nacionalističkom ideologijom, a u toj zajednici koja se bavila fanzinima i slušala punk i sličnu glazbu sačuvalo se nešto zdravog razuma. Arhiv fanzina najvjerojatnije će završiti u Booksi, a Mokrović je najavio i stranicu fanzini.hr koja će biti aktivna za dva tjedna.

O svojim iskustvima pričali su i drugi sudionici ove diskusije, pa je Iva Gašparić ispričala anegdotu kako je radila fanzin i prodavala ga u klubu Uljanik da bi zaradila za piće. Ona i kolege radili su jedan fanzin za Art & Music festival s Krešimirom Zimonićem i tada su, kako kaže, mislili da su strašno subverzivni. Fanzin po njoj mora biti vizualno zanimljiv, a za fanzine je važno i da nemaju sponzora i nikoga ne reklamiraju. Ona nije sigurna postoji li budućnost ove priče, no misli da će uvijek biti klinaca koji će se u to upustiti.

Fanzin je radio i Oleg Morović zajedno s Olegom Šuranom, i to još dok su išli u Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, a danas u Fažani vode Fanzinoteku.

- Analogija će uvijek živjeti, vraćat ćemo se na staro, vrtjeti ploče..., smatra Morović.

Povezana scena

Pulski umjetnik Marko Vojnić Gin kazao je da je scena u Hrvatskoj bila jako povezana, s tim da je u Puli bila više hardcore punk nego anarho punk. Vojnić je čekao da mu fanzini stignu poštom i taj način komunikacije je bio kao što su danas društvene mreže.

- Danas je opet u modi raditi fanzine je postoji potreba za izražavanjem. Ja bih da svi to rade, da uzmu škarice, kaže Vojnić no isto tako smatra da je angažiranu poruku puno bolje poslati društvenom mrežom nego fanzinom. Ujedno je kazao kako mu je smiješno i bedasto da bendovi danas snimaju kazete jer prazna kazeta je skuplja nego prazni CD.

Ove zadnje konstatacije izazvale su reakciju Ive Milaković iz publike koja kaže da je snimanje kazeta neka vrsta bunta, a osim što jesu jeftinije, one su i način da se zaobiđu korporacije koje traže svoj dio. Ona kod fanzina vidi neki novi život, a kazete po njoj imaju smisla kao i fanzini.

Dean Cukon radio je fanzine kao dio organizacije Novo istarsko podzemlje u vrijeme kada je internet još bio misteriozan i romantičan, a fanzini su bili odlično sredstvo komunikacije i savršen način da se izraze.

Na kraju se, potaknuta pitanjem iz publike, povela i rasprava o cenzuri u vrijeme bivše države. Dok Iva Gašparić kaže kako ona za nju nije postojala, Denis Sardoz smatra da je cenzure bilo i da je nastanak fanzina direktna posljedica cenzure. On je prve fanzinaše usporedio s partizanima u šumi koji su koristili pisaću mašinu i šapirograf, a šapirografe se moralo prijaviti. Situacija se promijenila pojavom fotokopirnih aparata. (Mladen RADIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)

http://metamedia.hr/odrzana-panel-diskusija-nove-metode-i-tehnologije-u-umjetnickom-i-kulturnom-obra...