Panel diskusija: Umjetničko i kulturno obrazovanje mladih

Održana panel diskusija “Nove metode i tehnologije u umjetničkom i kulturnom obrazovanju mladih”

MI+ PLATFORMA, NOVOSTI

Panel diskusija na temu “Nove metode i tehnologije u umjetničkom i kulturnom obrazovanju mladih” održana je u utorak, 10. prosinca u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc, u organizaciji Mi+ platforme, a u sklopu programa „Kreativna jesen u Istri“.

Na panel diskusiji koju je moderirao Marko Vojnić Gin govorile su: prof. Karin Milotić (Srednja škola Zvane Črnje Rovinj, Voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja likovne kulture IŽ), prof. Jelena Pavić (Gimnazija Pula), prof. Nina Šestanović (Gimnazija Pula), Ivana-Nataša Turković (udruga Metamedij), Marijeta Bradić (udruga Metamedij), prof. Gordana Mofardin (Tehnička škola Pula), Ivana Čehić Rabljenović (udruga Faro11), Tanja Ranić Rovis (udruga Faro11), Jerica Ziherl (Muzej-Museo Lapidarium), Dolores Mihelić Malbašić (Srednja škola V. Gortan Buje), Kristina Nefat (Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika – HUiU), Mirjana Radulović (Savez udruga Rojca) i Vanja Marković (Škola za odgoj i obrazovanje Pula).

Ciljevi panel diskusije bili su potaknuti razgovor o važnosti likovne kulture u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju, definirati potrebe svih dionika (mladi/učenici, škole, udruge) te dati prijedloge moguće suradnje u vidu razvoj školskih i izvanškolskih aktivnosti iz likovne kulture, suvremenih umjetničkih praksi s naglaskom na upotrebu novih medija.

Prisutnima se najprije obratio Marino Jurcan iz Mi+ platforme koji je napomenuo da je jedan od ciljeva platforme zagovaranje edukacije mladih na temu suvremene umjetnosti i novih medijskih umjetnosti u srednjim školama, ali usmjerena na sve mlade.

– Jedna od aktivnosti je i ova panel diskusija koja je organizirana kako bi na kraju mogli doći do zajedničkih potreba i ideja za buduću suradnju. Uskoro se sprema i nova Istarska kulturna strategija pa se nadamo da će neki naši zaključci biti uvršteni u nju što će nama svima možda olakšati neke buduće aktivnosti, kazao je Jurcan.

Moderator Marko Vojnić Gin je kazao da je tema panel diskusije afirmacija odgoja i obrazovanja iz umjetničke kulture koja koristi nove medije. Prva govornica bila je Karin Milotić, voditeljica Županijskog stručnog vijeća učitelja likovne kulture IŽ koja je prisutnima predstavila Kurikulum za nastavni predmet likovna kultura za osnovne škole i likovna umjetnost za gimnazije. Koncipiran je u tako da ima tri domene, a to su: Stvaralaštvo i produktivnost; Doživljaj i kritički stav i Umjetnost u kontekstu. Po tom se kurikulumu novi mediji prvi put spominju u četvrtom razredu OŠ.

Ivana-Nataša Turković iz udruge Metamedij je predstavila projekt Metamedijator kojeg je udruga provela ove godine zajedno s Školom za odgoj i obrazovanje Pula. Metamedijator je namijenjen educiranju djece i mladih s poteškoćama u razvoju o kulturi u lokalnoj zajednici i uključivanja u nju. Glavni cilj je pomoći u stvaranju razumijevanja, tolerancije i međusobnog poštovanja u zajednici te potaknuti dobre odnose kroz učenje i stvaranje novomedijskih sadržaja. Projekt promovira dostupnost i participaciju u kulturi kroz poticanje građanskog sudjelovanja u stvaranju novih sadržaja. Svrha projekta je suprotstaviti se težnjama pasivizacije mladih.

– U sklopu projekta imali smo niz aktivnosti, a održavao se od kraja rujna i nedavno je završen studijskom posjetom Rijeci. Naš suradnik Igor Zenzerović proveo je učenike po trima izložbama te su zajedno posjetili i tri udruge – HUIU, Čarobnjakov šešir i Savez udruga Rojca i njihov Radio Rojc. Pokušali smo odabrati udruge koje će ih angažirati i zainteresirati za domenu civilnog društva. U sklopu projekta održane su i tri radionice koje su vodili Marko Grbac Knapić, Marko Bolković i kolektiv NJI3. Nama nije bio cilj zainteresirati ih samo za neke naše projekte i programe i tu razvijati publiku već ih općenito zainteresirati za kulturnu ponudu u gradu, upoznati s lokacijama koje postoje budući da većina njih ne poznaje te galerijske prostore i na živopisni način zainteresirati za samo umjetničko stvaralaštvo, kazala je Turković.

Vanja Marković je napomenula da učenici Škole za odgoj i obrazovanje imaju intelektualne teškoće te da su oni bili ciljana populacija projekta Metamedijator.

– Osnovni problem osobama s intelektualnim teškoćama, pa i u domeni kulture je pristupačnost. Uglavnom kada pričamo o pristupačnosti govorimo o arhitektonskim barijerama, ali ne govori se o informacijskoj i komunikacijskoj pristupačnosti koja je osobama s intelektualnim teškoćama ključna. Imam k tome i osjećaj da se kultura kao i još neka druga područja ljudskog života, kada je ova populacija u pitanju, promatra kao luksuz iako bi pristup njoj trebao biti ljudsko pravo. Zato je nama Metamedijator bio odličan projekt jer su ljudi koji su vodili naše učenike kroz različite aktivnosti bili informirani na koji način preći tu informacijsko/komunikacijsku barijeru. Tek tada su oni te kulturne sadržaje mogli prilagoditi djeci s intelektualnim teškoćama, kazala je Marković i dodala da je to puno širi problem jer, na primjer, u Hrvatskoj ne postoji niti jedan medij koji je informacijsko i komunikacijski pristupačan osobama s intelektualnim teškoćama, a što je najgore ne postoje ni školski udžbenici prilagođeni njima.

Marijeta Bradić iz udruge Metamedij govorila je o projektu Novomedijski kultivator kojeg udruga provodi s Tehničkom školom Pula i Gimnazijom Pula.

– Cilj projekta je educirati učenike o suvremenim i posebice novomedijskim umjetničkim praksama te motivirati ih da i oni sami postanu aktivni sudionici cijelog tog procesa bilo da samostalno nakon projekta prate ono što se događa na području Pule i Istarske županije, bilo da se odvaže i prijave na neku radionicu ili da se kasnije u životu usmjere na područje umjetnosti. Projekt se sastoji od niza edukativnih aktivnosti kao što su radionice i predavanja novomedijskih umjetnika te studijski posjeti nekim većim izložbama, kazala je Bradić.

Gordana Mofardin iz Tehničke škola Pula je kazala da je ovo druga godina da surađuje s udrugom Metamedij na ovom projektu.

– Meni je ovo iznimno dobar projekt i smatram da bi škole trebale čim više surađivati s udrugama kako bi tu djecu na neki način „uvukli“ u kulturu. Kod nas je problem što nemamo razvijenu suradnju ni s kazalištem ni s kinom, a kamoli s nekim drugim institucijama. Po meni bi bilo najbolje da se radionice provode uvijek ujutro kada imaju nastavu i na taj ih način možda kasnije naviknuti da se prijave i na one koje se održavaju popodne. Dakle ovo nam je iskustvo s Metamedijom bilo iznimno, a dobro iskustvo imali smo i sa SUR-om i njihovim projektom FreeZURA – zajednica umjetnika u razvoju, a isto tako i s Hrvatskim udruženjem interdisciplinarnih umjetnika zajedno s kojim smo odradili i jednu izložbu, kazala je Mofardin.

Na to se nadovezala Kristina Nefat iz HUIU koje je dodala da najbolje iskustvo imaju s takozvanim „putnicima“ koji su više angažirani i dolaze na radionicu popodne, a na najmanje motivacije naišli su kod učenika pulske Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn na koje su se u početku najviše fokusirali.

– Mi imamo niz edukativnih radionica zadnjih nekoliko godina i imamo uglavnom dobar odaziv. Ono što smo mi primijetili je da djecu najmanje zanimaju i najmanje se javljaju na radionice video mappinga, 3D mappinga ili animacije dakle ti novi mediji ili nova sredstva izražavanja. Vraćaju se na staro i sada im je, na primjer, najdraža radionica Polaroid fotografije. Novo otkriće im je i sitotisak što nam je također bilo čudno. Kada su te dvije teme u pitanju imamo bukirane radionice i tu se stvarno angažiraju. Ono što smo također primijetili je da radionica ne može trajati duže od tri do četiri tjedana. Na kraju tih radionica oni zajedno sa svojim mentorima naprave i izložbu svojih radova. Vrlo je bitno da ono što su radili ima svoje rezultate te da ih javno predstave, kazala je Nefat.

Jelena Pavić iz Gimnazije Pula je kazala da njihova škola uspješno surađuje s muzejima, kazalištem i kinom, a posjete tim institucija provode uglavnom tijekom nastave jer u popodnevnim satima učenici uglavnom imaju neke druge obaveze.

– Problem koji bih ja istaknula je nedostatak suvremenih tema u školskom kurikulumu. Marijeta je najbolje vidjela koliko nam vremena treba da se dogovorimo kada ćemo djecu moći izvesti na izložbu. Što se tiče suradnje zahvaljujem se udruzi Metamedij jer su naša djeca izuzetno zadovoljna s ovim projektom, sviđa im se odlazak na izložbe, a najviše im se sviđa dolazak umjetnika u školu jer mogu direktno razgovarati s njima, kazala je Pavić i predložila osnivanje kluba ljubitelja novomedijske umjetnosti kako bi okupili one najzainteresiranije učenike.

Nina Šestanović također iz Gimnazija Pula se osvrnula na implementaciju kurikularne reforme s kojom se započelo ove godine.

– Što se tiče samih kriterija vrednovanja je odlična te nudi puno slobode meni kao predavaču. Ono što je veliki minus i što su svi već dosta puta spominjali je ta oprema i zastarjelost učionica u koje je tu opremu nemoguće kvalitetno instalirati. Drugi problem je satnica. Neke škole taj problem rješavaju tako što imaju blok sat likovnog jedno polugodište, a drugo polugodište imaju blok sat glazbenog odgoja. Zahvaljujući blok satu možemo s učenicima izaći iz škole i posjećivati kulturne institucije što bi, da imamo na raspolaganju samo jedan sat, bilo nemoguće, kazala je Šestanović.

Tanja Ranić Rovis koja između ostalog radi i u rovinjskoj gimnaziji smatra da takav raspored nije dobar jer su na taj način učenici u kontaktu s predmetom samo jedno polugodište.

– Drugi problem je što tada nema dodirnih točaka s drugim predmetima – ako ih ja učim barok u likovnoj umjetnosti bilo bi u redu da istovremeno imaju uvid u to što je barok u glazbenoj umjetnosti ili u književnosti, kazala je Ranić Rovis.

Ona je potom govorila o projektu kojeg u suradnji s Osnovnom školom Vladimira Nazora provodi udruga Faro11 iz Rovinja.

– Ivana iz udruge Faro 11 je došla u Osnovnu školu Vladimira Nazora u kojoj sam tada radila i održali smo čitav niz radionica na temu animacije. Jedan od ciljeva nam je bio da te animacije kasnije digitaliziramo i projiciramo putem video mappinga na našu zgradu. Napravili smo četiri video mappinga i svaki smo se put dotaknuli neke druge teme s naglaskom na zavičajnost u nastavi. Nama je jako koristilo to što je Faro11, odnosno Ivana, došao kod nas u školu i što su se te radionice održavale tijekom nastave, kazala je Ranić Rovis.

Na nju se nadovezala Ivana Čehić Rabljenović iz udruge Faro11 koja je istaknula da i kada se radi tijekom nastave može doći do problema.

– Ako učenici nemaju blok sat ili se radionica oduži kroz cijelo jutro onda djecu odlaze jer imaju druge sate. Drugi problem je da se blok sat održava svaka dva tjedna pa nam se radionice znaju odužiti jer se s njima, kada je stop animacija u pitanju treba konstantno raditi, kazala je Čehić Rabljenović.

Mirjana Radulović iz Saveza udruga Rojca govorila je o projektu FreeZURA – slobodna zajednica umjetnika u razvoju koji se održava tijekom ove godine i koji je pri kraju.

– Projekt je uključivao pet radionica – suvremenog plesa, stripa i ilustracije, kreativnog pisanja i nakladništva, izrade murala i glazbena radionica. Odaziv na radionice je bio izuzetan, međutim mi smo pogriješili u planiranju jer smo htjeli da se radionice održavaju tijekom cijele školske godine u popodnevnim satima. One nisu uključivale samo praktičan dio već i stručna predavanja gostujućih predavača i to je mladima bilo iscrpljujuće stoga su usput odustajali. Mi smo formalno zadovoljili sve uvjete, no nismo zadovoljni s brojem ljudi koji su ostali na radionicama. Ako se projekt nastavi i sljedeće godine odlučili smo da radionice organiziramo u kraćem periodu. Što se suradnje sa školama tiče iskustvo nam je bilo loše pogotovo u segmentu komunikacije i mislim da na tome trebamo poraditi. Moj je zaključak da kroz sve ove aspekte u kojima se bavimo mladima meni osobno više nije bitno hoće li na programe doći pet ili 20 mladih ljudi – meni je bitno na koji se način oni uključuju. Primijetila sam da kada škole dolaze kod nas nedostaje kritičan diskurs jer nema promišljanja i propitkivanja, kazala je Radulović.

Na to se nadovezala Kristina Nefat koja je govorila o iskustvu HUIU-a u suradnji sa školama. Ona je istaknula da jako puno ovisi i o samim profesorima koji se odluče odazvati na njihove programe, a problem znaju biti i sami ravnatelji škola koji te pozive ponekad ni ne proslijede učiteljima koji bi za njih i njihove učenike mogli biti zanimljivi.

Tanja Ranić Rovis je napomenula da sve te programe koje provode udruge treba prijaviti na vrijeme, dakle prije rujna pa se onda ti programi stave u kurikulum i moraju se provesti.

Sljedeći govornik bila je Jerica Ziherl iz Muzeja-Museo Lapidarium iz Novigrada koja je radila kao predavač, nastavnik i profesor u osnovnim i srednjim školama te na fakultetu.

– Ja sam sve ti prošla tako da su mi svi ti problemi poznati jer traju već neko vrijeme. No ja sam možda iz nekog drugog vremena kada se puno više gledalo i čitalo. Zato sam i donijela sa sobom nekoliko knjiga, a ono što vam predlažem je da maknete mobitele. Na žalost, djeca više ne čitaju. Kao prvo tu je John Berger koji je 1973. godine bio alfa i omega svjetske scene i njegova knjiga „Ways of Seeing“ koja nije prevedena na hrvatski, a na slovenski je prevedena tek prije tri godine. Ako klinci to ne pročitaju ne znaju na koji način gledati i kako pričati o umjetnosti. Druga vrlo važna knjiga je „Relacijska estetika“ jer ako ne pročitate kako umjetnost reprogramira suvremeni svijet nećete znati to ni prenijeti djeci. Kada sam prestala predavati izašao je priručnik likovne umjetnosti Jasenke Miranić-Bačić i Karmen Ratković koji kreće od sadašnjosti i ide prema prošlosti i koji je također odličan. Ja vrlo rado surađujem sa Srednjom školom u Bujama, a kada sam tamo radila, već smo 1991. shvatili da moramo izaći iz učionica, kazala je Ziherl i dala riječ Dolores Mihelić Malbašić iz Srednje škole V. Gortan iz Buja s kojom su provodili razne projekte.

– Već dugo godina sudjelujemo u projektu zavičajne nastave, ja kao profesor ekonomije i turizma, zatim prof. Aljoša Sirotić kao profesor povijesti i profesorica Tarita Štokovac kao profesorica hrvatskog i talijanskog jezika. Kroz zavičajnu nastavu nastojimo istražiti neke teme do kojih učenici ne bi nikad došli, a ja to vidim kao neku izliku da malo pročačkamo ono što imamo, a treba uložiti samo malo vremena da to istražimo. Tako smo prošle godine za zavičajnu nastavu odabrali temu Svi na trg – Tutt in piazza kojom smo htjeli dodatno razraditi i ispitati što je trg značio u razvoju samog grada i za ljude koji su u njemu živjeli. Odabrali smo Buje, Umag i Novigrad i iskoristili tri potpuno različita pristupa. Na trgu u Bujama učenici su igrali lastik, ščinke i trešete jer smo naišli na gospodina koji je djeci objasnio kako se on nekada igrao. U Umagu smo imali jedan znanstveni pristup jer nam je gospođa Narcisa Bolšec Ferri pokazala što sve Umag skriva kada je arheologija u pitanju. Novigrad je bio nešto treće, to je bio jedan ležerni pristup. Ja sam turistički vodič pa sam ih provela gradom, a obilazak je završio na trgu gdje je i naš Muzej pa im je Jerica dodatno objasnila tu ulogu trga. Inače je naše pravilo u školi da se sve dokumentira. Profesorica Tarita vodi i foto sekciju, a naši učenici gdje god otišli to moraju i snimiti, kazala je Mihelić Malbašić i prisutnima pokazala jedan video uradak koji najbolje opisuje kako izgleda konačan rezultat tog rada.

Nakon svih izlaganja razvila se zanimljiva diskusija tijekom koje su se iskristalizirali sljedeći zaključci:

– ususret Školi za život, novoj kurikularnoj reformi, nastavnici se suočavaju s poteškoćama u prilagodbi zbog nedostatka medijskih kompetencija, ali i neprilagođenih školskih prostorija u koje je vrlo teško instalirati adekvatnu opremu, zbog čega se suradnja s udrugama pokazuje potrebnom, a često i neophodnom jer se na različite načine mogu nadovezati na potrebe nastavnika i učenika

– interes mladih za kulturu i njihova informiranost o kulturnim zbivanjima je slaba, zbog čega je vrlo važno učenike voditi na teren (izložbe, kulturne manifestacije, organizacije iz područja kulture itd.), kao i dovoditi umjetnike i gostujuće predavače u školske prostorije

– likovno obrazovanje važno je i za usmjerenja u kojima ono nije predviđeno programom, posebice zato što – kao što su projekti koje udruge provode s mladima pokazali u praksi – mladi ne pokazuju dovoljnu razinu kritičkog razmišljanja

– kada se govori o osobama s intelektualnim teškoćama, kultura se pogrešno shvaća kao nadogradnja i luksuz, iako je ona temeljno ljudsko pravo te se najčešće govori o fizičkim, arhitektonskim barijerama, umjesto o informacijskim i komunikacijskim preprekama, odnosno osiguravanju pristupačnosti kulturnih sadržaja osobama s intelektualnim teškoćama; školama je stoga potrebna podrška udruga radi prevladavanja navedenih problema

– postoji ambivalentan odnos prema implementaciji novih medija i tehnologija u nastavi likovne kulture/umjetnosti: s jedne strane nastavnici ukazuju na negativne aspekte novih medija koji znatno doprinose pasivizaciji mladih, dok se s druge strane ističe važnost razvijanja novog odnosa mladih prema novim tehnologijama na način da ih mladi uče koristiti na drugačije, kreativnije načine te da razviju kritičan odnos prema medijskim sadržajima koje svakodnevno konzumiraju

– širok spektar implementacije novih medija u nastavi omogućuje interdisciplinaran pristup nastavnim sadržajima; primjerice, učenje video montaže moguće je kombinirati sa zavičajnom nastavom gdje će se spojiti terenski rad i rad na računalu, čime učenici u konačnici stječu višestruke vještine i kompetencije

– školama je potrebno više radioničkih i praktičnih aktivnosti u kojima će učenici aktivno sudjelovati u procesu istraživanja, kreiranja i javnog prezentiranja

– dosadašnja iskustva pokazuju da radionice najbolje uspijevaju kada se održavaju u jutarnjim satima tijekom nastave, a isto tako važno je da budu kraćeg roka kako bi se izbjegao drop out

– potrebno je poraditi na komunikaciji između udruga i škola kako bi se aktivnosti kvalitetno provele na vrijeme u zadanim vremenskim okvirima

„Kreativna jesen u Istri“ nizom od četiri događanja u organizaciji Istarske kulturne agencije – IKA, MI+ platforme i Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika – HUiU, analizira status umjetnika na tržištu rada te promišlja i daje smjernice za razvoj kulturnih politika koje potiču rast i razvoj kreativnih i kulturnih industrija u Istri, ususret novoj kulturnoj strategiji Istarske županije 2020.-2027. “Kreativna jesen u Istri” plod je suradnje civilnih i javnih organizacija u kulturi iz Istarske županije, svojevrsna je sinergija nekoliko projekata u kulturi koji se trenutno provode, sve s jednim zajedničkim ciljem: razvoja kulturnog sektora u Istri.